These days I was opsessed with buying a car. Prodao sam svog starog Fiat Bravo 1.2SX iz 2001 za kojeg su svi govorili da ne valja jedino smo ja i moja žena znali da je auto vrhunsko. Nakon izvjesnog perioda auto je zapalo za oko mom šuri tako da mu nije bilo druge nego da pređe u ruke drugog vlasnika koji će nadam se biti puno bolji nego što sam bio ja. Kada sam kupovao Fiata svi su mi govorili nemoj to kupovati, gdje češ kupiti Fiata, kada su talijani znali napraviti dobro auto, oni znaju jedino napraviti dobrog fiću ... Na stranu ove glupe komenatra, auto je zaista imalo veliku kilometražu 189.000 s obzirom da se radi o manjem autu sa malom kubikažom pa je zaista trebalo razmisliti da li kupiti ili ne. Cijena isto tako nije bila mala 8500,00KM. Međutim godine su presudile, automobilu je 2006-te godine kada smo ga kupovali bilo tek 6 godina i izgledalo je fenomenalno. Tokom četri godine koliko sam ga vozao bio sam veoma zadovoljan, i bio bih još zadovoljniji da nisam na samom početku napravio nekoliko gluposti sa pogrešnim majstorima ili bolje rečeno dunđer-lopovima. Ali o ovoj temi ćemo drugi put .... Vratimo se sada mom tekućem problemu; kupovina drugog auta.
Prvi problem sa kojim sa se sučio je bilo traženje auta !?!? Šta kupiti? Od koga; od auto kuće, ili direktno od vlansika? Dizela ili benzinca? Veće ili manje? Koliko potrošiti, mislim koliko se zavaliti u kredit itd... Što sam više razmišljao to sam postajao sve neodlučniji. Na kraju, odlučio sam da pogledam šta se nudi na tržištu, da se malo upoznam sa cijenama pa tek zatim da pokušam odlučiti šta kupiti. Prvo šta mi je palo na um je bio, a ko drugi do INTERNET. Imao sam par stranica za kojem sam znao www.market.ba i www.pik.ba dok sam www.autopijaca.ba naguglao.
Prva stvar koju sam definitivno odlučio jeste da auto mora imati četvera vrata jer mi je Bravo najviše smetao kada sam morao izvlačiti dijete sa zadnjeg sjedišta. Druga stvar koju sam odlučio jeste da automobil mora biti malo veči pri čemu sam prije svega mislio na veći prtljažnik. Treća stvar koja je bila veoma poželjna je bila da motor treba trošiti dizel drugim riječima da ima što je moguće manju potrošnju u gradu. Supruga je nametala dodatni kriterij da auto mora biti lijepo izvana i što je moguće mlađe.
Prvi su mi u oko upali Peugeot 407-mice. Imaju nevjerovatno dobru liniju, nekako su mi legli na prvi pogled. Pročitam malo po forumima da čujem šta kažu njihovi vlasnici. Uglavnom kao i što sam mogao očekivati, za neke ljude to je auto iz snova za druge obično francusko smeće i beskonačne rasprave. Zaista je istinita poznata latinska poslovica koja kaže "O ukusima ne treba raspravljati" i uopšte ne treba očekivati od će neko dati objektivan sud koje auto treba kupiti a koje ne. Između mora prepirki zaključio sam da su 407-mice prilično komplikovane za održavanje što mi se ni malo nije svidjelo. Npr. peugeoti sa HDI motorima imaju tzv. FAP filter koji se mora mijenjati na otprilike 130 kkm i čija zamjena košta oko 800EUR-a. Reparacija košta duplo manje ali zato mnogo je nepouzdanija. Treća mogučnost je da se potpuno izbaci FAP filter što zahtjeva majstora hakera koji zna osim mehaničarskog posla promijeniti cijelokupan softver. Ovo mi se nikako nije sviđalo pogotovo što sam pročitao da se ovaj FAP filter prvi put mijenja na 130.000 kilometara, a baš s takvom ili mnogo većom kilometražom ih je bilo najviše.
Na kraju ipak sam se odlučio za VW koncern, jer možemo pričati šta god želimo ali njihovi dizelski motori su se pokazali veoma pouzdanim i jednostavnim za održavanje. S druge strane ovlaštenih servisa za VW na svakom koraku, a onih drugih još više :-). Na pik-u sam pronašao jednu veoma solidnu Octaviju Tour od jednog veoma pedantnog i starijeg gospodina koji je svoje auto zaista pazio. Octavija je bila 2005 godiše sa dizelskim 1.9TDI motorom snage 66KW i pređenih 119.000km. Auto mi se odmah na prvi pogled svidjelo. Uz auto su dolazile 4 zimske na čeličnim felgama i 4 ljetne na alu felgama u prilično dobrom stanju. Od opreme auto je imalo klimu, CD, alarm, drugim riječima osnovni paket opreme. Konsultovao sam se sa ženom i odlučili smo da ga kupimo ako sve bude kako treba na pregledu u ovlaštenom servisu.
Jedan od problema koji sam morao riješti je bilo potpisivanje kupoprodajnog ugovora. U glavi sam odmah stvorio predstavu da moramo otići nekakvom notaru i da me on odere nekih 200 KM-ova. Srećom upitao sam prijatelja koji radi u banci kakav taj kupoprodajni ugovor mora da bude na šta mi je on odgovorio: "Odeš u opštinu, kupiš tamo obrazac kupoprodajnog ugovora popunite i ovjerite ga tamo a zatim ga doneseš nama." Čim sam dobio tu informaciju shvatio sam da ne moramo uključivati nikakvog crnog notara u čitav proces nego je dovoljno da napravimo ugovor koji zadovoljava obje strane i da ga kao takvog ovjerimo u Opštini Novi Grad. Odem ja zatim na gogle i pokušam da pronađem neku osnovnu formu tog ugovora, da se bezveze nemučimo. Međutim na moju žalost nisam mogao pronaći ugovor koji je ostavio neko iz BiH ili još bolje iz Sarajeva (jer tu živim). Prisiljen, uzmem jaknu i izjurim do opštine da kupim taj obrazac. Obrazac me ju koštao 1KM :-), međutim nije sadržavao jedan bitan detalj; a to je račun na koji će prodavcu biti isplačena sredstva. Na ugovoru također nisu bili jasno definisani još neki uslovi kao što su "kada kupac može preuzeti automobil".
Ugovor sam prekucao u word a zatim ga prepravio kako nam je odgovaralo (veoma male ispravke) i evo kako je na kraju ugovor izgledao :
Slobodbo se poslužite jer obrazac je 100% regularan.
